Osnovna škola Jagode Truhelke Osijek

Sjednica je imala samo jednu točku dnevnoga reda - Kako se osloboditi stresa, a osoba koja nas je trebala tome poučiti bio je Branko Trajkov Trak, bubnjar Zabranjenog pušenja.

Mjesto održavanja bila je šuma vrlo znakovitog imena - Ludoš, koja se nalazi unutar Kopačkog rita i u posjedu je Hrvatskih šuma.

Ako je radionicu vodio bubnjar, pretpostavljate što su učitelji radili - bubnjali, talambasali i „zvečkali“, kako se kome sviđalo, a Trak je bio neumoran u pokušajima održavanja potrebne koncentracije i stvaranju harmonije iz te kakofonije čudnih zvukova. Služeći se vrlo neformalnom komunikacijom i brojalicama tipa Mama sprema stan da može ići van, koja je sve nasmijala, vodio nas je sigurnom rukom kroz carstvo ritma, istovremeno nam oduzimajući dajući energiju.

A oko nas je plesala šuma i letjele su topoline mucice!

Budući da smo se nalazili usred područja u kojemu caruje divljač, bilo je i onih koji su se bojali da ih sve ne rastjeramo, ali Trak nas je uvjeravao da ih ritam bubnjeva samo može privući. No, srećom, nisu nam se pridružile ni divlje svinje, a ni jeleni!

Nakon tri sata „pražnjenja“, svi su bili umorni i gladni, osim voditelja, za kojega se ispostavilo da je prava i neumorna, kako bi Dino Dvornik rekao, ritam ludnica.

Dok su učitelji bubnjali, vrijedni djelatnici Hrvatskih šuma kuhali su im čobanac, koji je bio odlična okrjepa poslije žestoke udaračke djelatnosti. Nakon čobanca, oni koji su imali još snage, okrenuli su se športskim aktivnostima: graničaru i šetnji.

Učitelji će sigurno još dugo pamtiti ovu neobičnu sjednicu na kojoj je svatko mogao naučiti nešto o sebi i stopiti se s divnom energijom šume koja je pulsirala zajedno s nama.

Da su bar sve sjednice takve!

Vlatka Bosutić - Cvijić

Sjednica je imala samo jednu točku dnevnoga reda - Kako se osloboditi stresa, a osoba koja nas je trebala tome poučiti bio je Branko Trajkov Trak, bubnjar Zabranjenog pušenja.

Mjesto održavanja bila je šuma vrlo znakovitog imena - Ludoš, koja se nalazi unutar Kopačkog rita i u posjedu je Hrvatskih šuma.

Ako je radionicu vodio bubnjar, pretpostavljate što su učitelji radili - bubnjali, talambasali i „zvečkali“, kako se kome sviđalo, a Trak je bio neumoran u pokušajima održavanja potrebne koncentracije i stvaranju harmonije iz te kakofonije čudnih zvukova. Služeći se vrlo neformalnom komunikacijom i brojalicama tipa Mama sprema stan da može ići van, koja je sve nasmijala, vodio nas je sigurnom rukom kroz carstvo ritma, istovremeno nam oduzimajući dajući energiju.

A oko nas je plesala šuma i letjele su topoline mucice!

Budući da smo se nalazili usred područja u kojemu caruje divljač, bilo je i onih koji su se bojali da ih sve ne rastjeramo, ali Trak nas je uvjeravao da ih ritam bubnjeva samo može privući. No, srećom, nisu nam se pridružile ni divlje svinje, a ni jeleni!

Nakon tri sata „pražnjenja“, svi su bili umorni i gladni, osim voditelja, za kojega se ispostavilo da je prava i neumorna, kako bi Dino Dvornik rekao, ritam ludnica.

Dok su učitelji bubnjali, vrijedni djelatnici Hrvatskih šuma kuhali su im čobanac, koji je bio odlična okrjepa poslije žestoke udaračke djelatnosti. Nakon čobanca, oni koji su imali još snage, okrenuli su se športskim aktivnostima: graničaru i šetnji.

Učitelji će sigurno još dugo pamtiti ovu neobičnu sjednicu na kojoj je svatko mogao naučiti nešto o sebi i stopiti se s divnom energijom šume koja je pulsirala zajedno s nama.

Da su bar sve sjednice takve!

Vlatka Bosutić - Cvijić