Osnovna škola Jagode Truhelke Osijek

Što se tiče prirode i okoliša Vukovar je skoro identičan Osijeku, što i ne čudi jer je udaljenost između njih oko 30 kilometara. Sve ravnice i polja ovaj su puta pusta i bez zelenila, dok u proljeće bude drugačije. Sve je ravno, tu i tamo bude neka mala uzbrdica, manja od brežuljka. Ljudi su kao i svi ostali Hrvati. Iako često ljudi misle kako su u Vukovaru i dalje zaokupirani ratom, ipak nisu. Nikada to neće zaboraviti, ali su ipak nastavili sa svojim životima.

Prva lokacija koju smo posjetili bio je dvorac Eltz, odnosno Gradski muzej Vukovar. U muzeju smo mogli vidjeti razne slike, predmete iz baroknog doba, čuti različite informacije o Domovinskom ratu i vidjeti druge predmete. Poslije toga išli smo u Muzej vučedolske kulture. Tamo smo mogli saznati sve o toj kulturi i načinu života, koliko je stara ta kultura pa čak i neke posmrtne ostatke. Nakon muzeja išli smo na ušće rijeke Vuke i Dunava. Potom smo išli na ručak, a nakon toga na predavanje o Domovinskom ratu. Kada je to dovršilo, smjestili smo se u sobe i čekali disko. Disko nije baš bio po mom ukusu, odnosno nije nijedan, jer jednostavno ne volim vrstu glazbe koja se sluša u disku.

Drugi dan, nakon doručka, išli smo na predavanje o minama. Mogli smo saznati kako se zovu, gdje se upotrebljavaju i kako koja izgleda. Poslije toga otišli smo u nekakve podrume u kojima smo mogli čuti kako su se ponašali prema ljudima u logorima. Ta priča me potresla i nisam mogao vjerovati da su se takvi zločini događali na našim prostorima. U tim podrumima mogli smo vidjeti i razno oružje. Onda smo posjetili Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti u kojem smo mogli čuti kako su ljudi stariji samo par godina od nas uništavali srpske tenkove. Nakon toga posjetili smo vukovarsku bolnicu čija me priča potresla jednako kao i podrumi jer je to bio primjer očaja za vrijeme Domovinskog rata. Bolesnici i liječnici imali su katastrofalne uvjete. Zatim smo išli na dvije najtužnije lokacije: Memorijalno groblje u spomen žrtava iz Domovinskog rata i na Masovnu grobnicu Ovčara. To su mi bile najtužnije lokacije jer smo bili žrtvama bliže nego ikad. Na Ovčari sam si mogao i vizualno zamisliti strijeljenje, što me dodatno potreslo. Dan smo završili školom mira i osvojenim drugim mjestom na kvizu.

Nakon ove terenske nastave siguran sam da ću o Vukovaru pričati s poštovanjem i da nikada neću zaboraviti branitelje i Vukovar – grad heroj!

Fotografije pogledajte u foto-galeriji!

Jakov Ilić, 8.a

Što se tiče prirode i okoliša Vukovar je skoro identičan Osijeku, što i ne čudi jer je udaljenost između njih oko 30 kilometara. Sve ravnice i polja ovaj su puta pusta i bez zelenila, dok u proljeće bude drugačije. Sve je ravno, tu i tamo bude neka mala uzbrdica, manja od brežuljka. Ljudi su kao i svi ostali Hrvati. Iako često ljudi misle kako su u Vukovaru i dalje zaokupirani ratom, ipak nisu. Nikada to neće zaboraviti, ali su ipak nastavili sa svojim životima.

Prva lokacija koju smo posjetili bio je dvorac Eltz, odnosno Gradski muzej Vukovar. U muzeju smo mogli vidjeti razne slike, predmete iz baroknog doba, čuti različite informacije o Domovinskom ratu i vidjeti druge predmete. Poslije toga išli smo u Muzej vučedolske kulture. Tamo smo mogli saznati sve o toj kulturi i načinu života, koliko je stara ta kultura pa čak i neke posmrtne ostatke. Nakon muzeja išli smo na ušće rijeke Vuke i Dunava. Potom smo išli na ručak, a nakon toga na predavanje o Domovinskom ratu. Kada je to dovršilo, smjestili smo se u sobe i čekali disko. Disko nije baš bio po mom ukusu, odnosno nije nijedan, jer jednostavno ne volim vrstu glazbe koja se sluša u disku.

Drugi dan, nakon doručka, išli smo na predavanje o minama. Mogli smo saznati kako se zovu, gdje se upotrebljavaju i kako koja izgleda. Poslije toga otišli smo u nekakve podrume u kojima smo mogli čuti kako su se ponašali prema ljudima u logorima. Ta priča me potresla i nisam mogao vjerovati da su se takvi zločini događali na našim prostorima. U tim podrumima mogli smo vidjeti i razno oružje. Onda smo posjetili Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti u kojem smo mogli čuti kako su ljudi stariji samo par godina od nas uništavali srpske tenkove. Nakon toga posjetili smo vukovarsku bolnicu čija me priča potresla jednako kao i podrumi jer je to bio primjer očaja za vrijeme Domovinskog rata. Bolesnici i liječnici imali su katastrofalne uvjete. Zatim smo išli na dvije najtužnije lokacije: Memorijalno groblje u spomen žrtava iz Domovinskog rata i na Masovnu grobnicu Ovčara. To su mi bile najtužnije lokacije jer smo bili žrtvama bliže nego ikad. Na Ovčari sam si mogao i vizualno zamisliti strijeljenje, što me dodatno potreslo. Dan smo završili školom mira i osvojenim drugim mjestom na kvizu.

Nakon ove terenske nastave siguran sam da ću o Vukovaru pričati s poštovanjem i da nikada neću zaboraviti branitelje i Vukovar – grad heroj!

Fotografije pogledajte u foto-galeriji!

Jakov Ilić, 8.a