Izvješće sa seminara LIFE 2026
U razdoblju od 25. do 29. siječnja 2026. boravila sam, zajedno s pedagoginjom škole Anom Vukojević i knjižničarkom Irenom Bando, u finskom gradu Rovaniemiju na seminaru LIFE2026. Seminar je namijenjen učiteljima s ciljem jačanja uloge škole kao prostora dobrobiti učenika i razvoja osjećaja pripadnosti.
Cilj mobilnosti bio je unaprijediti profesionalne kompetencije u području mentalnog zdravlja i dobrobiti učenika, razvoja socijalno-emocionalnih vještina te izgradnje pozitivnih odnosa u školi.
Finski obrazovni sustav (1.dan)
Prvog dana imali smo priliku upoznati se s odrednicama i načinima primjene finskog obrazovnog sustava koji slovi za jedan od najuspješnijih u svijetu. Nacionalni kurikulum politička tijela finskih pokrajina u suradnji s učiteljima i obrazovnim institucijama prilagođavaju prema svojim specifičnostima i potrebama. Općenito, sustav je postavljen tak da se svake 4 godine evaluira i mijenja, tj. poboljšava, u odnosu na dobivene rezultate Rano, predškolsko obrazovane naglasak stavlja na igru, usvajanje društvenih vještina, znatiželju i otkrivanje svijeta. Rekla bih da je usvajanje nekih akademskih vještina (čitanje, pisanje…) gotovo zabranjeno. Od roditelja očekuje se da budu aktivna podrška, a ne pasivni promatrači.
Nakon 6. razreda provodi se prvo veće testiranje usvojenosti predviđenih ishoda i svojevrsno usmjeravanje učenika (gimnazijski ili strukovni programi). U 9. razredu je ponovo veće testiranje kao i na kraju srednjoškolskog obrazovanja kada se nakon testiranja i ovisno o rezultatima, aplicira na upis na fakultet. Finska ima fleksibilne puteve obrazovanja – ako se učenik ne upiše gdje želi, može to pokušavati koliko god puta hoće, a država će mu omogućiti besplatnu dodatnu edukaciju.
Uočila sam dosta sličnosti između našeg i finskog obrazovnog sustava, s jednom razlikom – oni svoj dosljedno i neopterećeno provode, nedozvoljavajući nekompetentne uplive u svoj rad. Kod nas baš i nije tako. Naravno, vrijeme posvećuju učenicima i unapređivanju rada s njima, a ne troše ga na bespotrebnu administraciju i strah od inspekcija.
Imali smo priliku i razmijeniti mišljenje s drugim sudionicima seminara o svojim iskustvima i razmišljanjima o obrazovanju. Razgovarajući s kolegama iz mađarske, stekla sam dojam da su naši sustavi slični, ali je represija po pitanju upliva države u sadržaj i provedbu kurikula veći nego kod nas. Za razliku od njih, kolegica iz Singapura zaključila je da su tamo učitelji i učenici red izgaranjem zbog velike satnice, obveza i kompetitivnosti.
Ključne riječi – ravnoteža i povjerenje (2. dan)
U neki jutarnji sumrak autobus nas je iskrcao ispred škole Vaaranlammen koulu za učenike od 1. do 6. razreda. Ravnatelj škole Sami Oinas dočekao nas je, izuo iz čizama i odveo u bosonogi obilazak škole. Riječ je o velikoj modernoj školi punoj još većih staklenih ploha i bez slika na zidovima. Naime, slike bi bile višak jer pogled kroz svako staklo pruža najsavršeniji pejzaž koji možete zamisliti. U našem slučaju bila je to zimska idila!
Prva čarobna riječ koju je naglasio ravnatelj Sami Oinas, a koja se provlačila cijelog boravka u Finskoj, je balans iliti opuštenost. Nastava u Finskoj traje najduže do 14:30 uz obrazloženje da djeca, kao i odrasli, moraju imati život. Što znači život? Dijete se mora igrati, družiti s prijateljima, provoditi vrijeme s roditeljima, raditi stvari koje ga usrećuju i otkrivati nove koje će ga tek oduševiti.
Škola i posao ne mogu činiti sav život pojedinca. Nakon ovakvog obrazloženje još je teže shvatiti zašto u Hrvatskoj težimo cjelodnevnoj nastavi i ne pitati se jesmo li na putu kojim već kroči Singapur.
Vodeći nas po školi ravnatelj nas je upoznao s konceptom rada škole i odnosa s roditeljima naglasivši da su međusobno povjerenje i dobra komunikacija između učenika, učitelja, roditelja, stručnih suradnika temelj svega. Učitelji savršeno dobro znaju što je njihov posao (ne zaboravimo da samo 10% najboljih završava u učionici i imaju konstantnu svu potrebu podršku, kao i mogućnost stalnog educiranja!), ali i roditelji su dobro upoznati s onim štose od njih očekuje. Ako se dogodi da učitelji primijete da dijete u školu dolazi neispavano, umorno, nezaintersirano, bezvoljno, roditelj se zove na razgovor da bi se ustanovilo u čemu je problem. Ako se utvrdi da je dijete predugo budno, igra igrice, ne jede odgovarajuću hranu, roditelju se postavlja vrlo jednostavno pitanje – Zašto ne radiš svoj posao? A za Fince biti roditelj znači imati odgovornost, veliku odgovornost i obvezu. I to ne samo na papiru! Zapravo, kod Finaca je malo toga na papiru.
Fascinantno je, iz naše hrvatske perspektive, da učenici od 7. razreda rade s vrlo modernim strojevima za obradu drveta, šiju na šivaćim mašinama, kuhaju. Mentalno zdravlje shvaćaju jako ozbiljno pa imaju predmete i radionice posvećene isključivo tome. Svjesnost kod njih nije samo apstraktna imenica, nego način života kojemu poučavaju svoje učenike. Postoji bezbroj kutaka za čitanje, komunikaciju i opuštanje u svim dijelovima škole. Učenici i učitelji djeluju vrlo opušteno. Prisila i neki nametnuti osjećaj discipline čini se da ne postoje. Nitko ne trči hodnicima, ne vija se, ne govori glasno, ne viče. Naše škole imaju nekako živahniju vrstu energije.
Poslijepodnevno predavanje održao je Jussi Kainulainen, voditelj obrazovnih službi na Sveučilištu u Rovaniemiju, koji nas je upoznao s obrazovnim kontekstom Rovaniemija i širim finskim sustavom obrazovanja. Kainulainen je istaknuo razliku između globalnog pokreta obrazovnih reformi, a koji naglašava natjecanje, izbor škola, standardizaciju, testiranja i odgovornost temeljenu na rezultatima te finskog pristupa koji počiva na suradnji, jednakosti, individualizaciji, povjerenju i profesionalnoj autonomiji učitelja, a čemu smo već djelomično svjedočili dok smo bosonogi šetali školom.
Samo opušteno (3. dan)
Posjetili smo još jednu novosagrađenu prekrasnu školu, sveobuhvatnu školu Ylikylä koju pohađaju učenici od 1. do 9. razreda, ali i predškolci. Srdačnu dobrodošlicu poželjela nam je zamjenica ravnatelja Eeva-Riitta Yliniva, koja nam je ipak dala mogućnost izbora hoćemo li u obilazak bosonogi ili obuveni, te nam predstavila rad i organizaciju škole.
Škola nudi i raznovrsne izborne i praktične programe (strukovno osposobljavanje). U šestom razredu učenici imaju jedan sat tjedno godišnjeg izbornog programa, dok u osmom i devetom razredu imaju po šest sati tjedno. Programi obuhvaćaju praktične vještine, jezike te sadržaje usmjerene na dobrobit učenika. Učitelji svake godine mogu predlagati nove tečajeve, a interes učenika utječe na konačnu ponudu.
Poslijepodne smo u hotelu Santa’s hotel Santa Claus poslušali predavanje Tuovi Ronkainen, profesorice biologije i geografije, ravnateljice srednje škole te stručnjakinje za održivost i studije budućnosti. Ona je otvorila ključno pitanje na koje finsko društvo pokušava odgovoriti: što će biti i kako se pripremiti za ono što mislimo da dolazi. Oni kao društvo nadolazeće probleme vide u klimatskim promjenama i potrebi da se prilagode tomu novim načinima razmišljanja i djelovanja, umjetnoj inteligenciji koja ulazi u sve pore života i donosi značajne promjene u konceptima koje smo do sada poznavali, starenju stanovništva na što se treba pripremiti izgradnjom većeg broja staračkih domova, nego škola. Smatraju da će današnje odluke utjecati na budućnost i smjer razvoja – neke odluke bit će dobre, ali neke i ne.
Zabrinjavajuć je podatak da sve veći broj mladih gubi vjeru u budućnost. Iako većina mladih dobro funkcionira, dio njih smatra da se trud oko obrazovanja ne isplati jer ne vide mogućnosti zapošljavanja, osamostaljenja i kvalitetnog života. Misle da će im život biti loš ili barem lošiji od života roditelja jer će imati manje mogućnosti. Za takvo razmišljanje krivi su odrasli i to treba mijenjati. Paradoks je da su prije ljudi bili sretni kad su bili mladi, a danas su sretni kad su stari. Istaknula je da stariji grade budućnost u koju mladi ne vjeruju, a nada u budućnost ključna je ne samo za pojedinca, već i za vitalnost cijelog društva. Odrasli imaju odgovornost graditi sustav u kojem mladi vide smisao i perspektivu. Treba staviti njihove želje i promišljanja u centar i na tome temeljiti budući razvoj. Dakle, neophodno je mlade uključiti i dati im više odgovornosti.
Jedan od mogućih načina kako to učiniti je ojačati Vijeće učenika kao službeni kanal za izražavanje mišljenja i sudjelovanje u donošenju školskih odluka, primjerice o pravilima, organizaciji školskog dana i drugim važnim pitanjima. Predstavljeni su i primjeri dobre prakse iz Finske poput VERSO programa vršnjačke medijacije koji se temelji na restorativnom pristupu rješavanju sukoba. Učenici uz podršku odraslih preuzimaju aktivnu ulogu u mirnom rješavanju nesuglasica, čime razvijaju socijalne vještine, odgovornost i osjećaj pripadnosti školskoj zajednici.
Pilke – cjepanica za ogrjev ili iskra u oku – simbol znatiželje i radosti otkrivanja u znanosti
(4 dan)
Posjetili smo interaktivni znanstveni centar Pilke koji me je oduševio. Riječ je o centru koji je posvećen temama šuma, održivog gospodarenja šumama i proizvodima od drva. Glavna ideja centra je pokazati koliko su šume važne za svakodnevni život i ekonomiju, posebno u zemlji kao što je Finska koja obiluje šumama.
Centar posjećuju obitelji s djecom, kako nam je voditelj rekao, neki dolaze jednom tjedno, a neki svakodnevno zbog veliko broja interaktivnih sadržaja, ali i edukativnih sadržaja koji pomažu da djeca već odmalena osvijeste značaj šume i važnost njezina očuvanja.
I mi smo u Pilkeu bili i odrasli i djeca. Podijeljeni u skupine rješavali smo zadatke i naučeno predstavljali drugim skupinama.
Ključne riječi zadatka moje skupine bile su gotovo očekivane: ravnoteža i suradnja. Naime, u igri smo trebale kugle, koje su predstavljale elemente održivosti: ekonomski, ekološki, društveni i kulturni, postaviti u savršenu ravnotežu. Zadatak je na prvu izgledao neizvodivo, ali uspjele smo kada smo shvatili da surađujući možemo ovladati površinom na kojoj su se kugle nalazile.
Poslijepodne smo posjetili još jednu osnovnu školu, gdje smo sudjelovali u različitim radionicama. Prisustvovala sam radionici o blagostanju i pronalaženju vlastitih snaga za uspjeh koju je vodila Saana Välikangas, učiteljica obrta, zdravstvenog odgoja i wellness vještina te školska trenerica.
Saana je na početku istaknula kako su blagostanje i dobrobit sastavni dio nacionalnog kurikuluma, koji se temelji na holističkom i kompetencijskom pristupu učenju.
Radionica je bila usmjerena na prepoznavanje i razvoj snaga karaktera. Najprije smo se kratko predstavili i odabrali tri od ukupno 24 karakterne snage koje prepoznajemo kod sebe. Voditeljica je naglasila kako razvijanje snaga doprinosi školskom uspjehu, dobrobiti, kvalitetnim odnosima, boljem upravljanju stresom te jačanju samopoštovanja i samopouzdanja.
Kroz grupne aktivnosti analizirali smo odabrane snage, njihovu primjenu u različitim situacijama te načine njihova daljnjeg razvoja. Radionica je završila online testom putem kojeg smo otkrili svoje najizraženije karakterne snage.
Dan je završio svečanom večerom i druženjem u hotelu gdje su nam organizatori priredili lijepo iznenađenje – susret s Djedom Božićnjakom. Svi koji su to propustili učiniti u njegovu službenom uredu, sad su se fotografirali sa simpatičnim djedicom, stanovnikom Rovaniemija, zbog kojega milijuni ljudi posjećuju Laponiju.
Učitelj je s tobom, a ne ispred tebe (5. dan)
Posljednjeg dana seminara sudjelovali smo na predavanju koje je održala Heljä Misukka, stručnjakinja za obrazovnu politiku i donošenje odluka te osnivačica konzultantske tvrtke LovEdu Ltd. Heljä Misukka ima dugogodišnje iskustvo u području obrazovne politike – radila je kao savjetnica u parlamentu, državna tajnica u Ministarstvu obrazovanja te direktorica za obrazovnu politiku u sindikatu učitelja.
Predavanje pod nazivom “Behind the scenes: Decisions and work that make a happy school possible” pružilo je uvid u ključne odluke i reformske procese koji su oblikovali finski obrazovni sustav te i danas čine temelj njegove kvalitete i jednakosti.
Predavačica je prikazala povijesni razvoj obrazovne politike u Finskoj, istaknuvši važne reforme poput uvođenja obveznog školovanja, besplatnih školskih obroka, jedinstvene devetogodišnje osnovne škole te razvoja sustava ranog i predškolskog odgoja. Naglasila je da se finski model temelji na povjerenju, autonomiji škola i visokoj profesionalnosti učitelja. Učitelji su visoko obrazovani i uživaju veliko društveno poštovanje, a sustav se više usmjerava na učenje nego na testiranje i rangiranje.
Posebno je istaknuta važnost ranog i predškolskog odgoja kao temelja obrazovnog sustava, kao i politika koje omogućuju ravnotežu između obiteljskog i profesionalnog života roditelja. Besplatni školski obroci predstavljeni su kao snažan instrument jednakosti i podrške učenju.
U drugom dijelu predavanja govorilo se o aktualnim izazovima finskog obrazovanja, uključujući pad PISA rezultata, smanjenu motivaciju učenika, utjecaj digitalnih uređaja, porast potrebe za dodatnom podrškom te promjene u društvu i obiteljskim okolnostima. Predavačica je naglasila da se odgovori na te izazove traže kroz jačanje temeljnih vještina, ulaganje u rani odgoj, reformu sustava podrške učenicima te zabranu korištenja mobilnih telefona tijekom nastave (od 2025. godine).
Velik naglasak stavljen je na dobrobit djece i mladih, mentalno zdravlje, osjećaj pripadnosti, razvoj socioemocionalnih vještina i jačanje učeničkog sudjelovanja u odlučivanju. Predstavljeni su i primjeri dobre prakse poput programa “Škole u pokretu”, koji promiče tjelesnu aktivnost tijekom školskog dana, te koncepta „pedagogije nade“, koji se temelji na prepoznavanju snaga i jačanju otpornosti učenika. Posebno inspirativan dio predavanja odnosio se upravo na navedeni koncept „pedagogije nade“, koji polazi od uvjerenja da svako dijete ima potencijal za rast, bez obzira na životne okolnosti. Pedagogija nade usmjerena je na prepoznavanje i jačanje snaga učenika, poticanje osjećaja pripadnosti, razvijanje otpornosti te stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem učenici mogu učiti iz pogrešaka bez straha od neuspjeha. Naglašava važnost pozitivnih odnosa između učitelja i učenika, realnih, ali ohrabrujućih očekivanja te sustavne podrške onima kojima je potrebna dodatna pomoć.
Umjesto usmjerenosti na nedostatke i probleme, pedagogija nade potiče pogled na mogućnosti, napredak i dugoročni razvoj djeteta kao cjelovite osobe.
Zaključno je istaknuto da se najbolje prakse finskog obrazovnog sustava mogu prilagoditi drugim kontekstima, ali se ne mogu jednostavno preslikati.
Na kraju predavanja Heljä Misukka i predavačica Tuovi Ronkainen podijelile su nam certifikate o sudjelovanju. Uslijedilo je zajedničko fotografiranje i oproštaj. Time smo zaključili ovaj iznimno zanimljiv, sadržajno bogat i inspirativan seminar. Susret je priveden kraju u toploj i emotivnoj atmosferi, uz osjećaj zahvalnosti i profesionalnog obogaćenja.
Što ću prepisati iz Finske?
Povjerenje, suradnja i ravnoteža – ključne riječi mog finskog iskustva planiram svjesnije i jasnije implementirati u svoj budući rad.
Namjeravam organizirati zajedničke radionice na otvorenom s učenicima, njihovim roditeljima i učiteljima. Radionice će biti usmjerene na kreativnosti, životnim vještinama i povezivanju s prirodom. Također mislim poticati i ostale oblike zajedničkih aktivnosti učenika, roditelja i učitelja kao što su, primjerice, Quiz pub večeri. Vjerujem da će takve aktivnosti dovesti do boljeg međusobnog upoznavanja, a time i većeg povjerenja što bi u konačnici mogao biti pravi put prema boljoj međusobnoj suradnji.
Još jedna od aktivnosti koju mislim provoditi jačanje je uloge učenika u Vijeću učenika jer vjerujem da bi ih to osnažilo i bolje pripremilo za ulogu građana koji aktivno djeluju za dobrobit svoje zajednice.
Tekst: Vlatka Bosutić- Cvijić, učiteljica hrvatskog jezika i književnosti, izvrsna savjetnica