Erasmus prijateljstvo pobjeđuje u mobilnosti učenika i djelatnika Osnovne škole Jagode Truhelke u Poljskoj
Petero učenika 8. razreda i troje djelatnika Osnovne škole Jagode Truhelke iz Osijeka boravilo je od 6. do 11. travnja 2025. godine u poljskom gradu Racibórzu. Posjetili su osnovnu školu Zespół Szkolno-Przedszkolny w Rudniku, u selu Rudnik, nedaleko Racibórza, a posjet je bio organiziran u sklopu Erasmus akreditacije koju škola posjeduje. Ravnateljica i dvije djelatnice poljske škole prije dvije godine provele su Erasmus mobilnost s učenicima u Osijeku, stoga su vrlo rado odlučile uzvratiti gostoprimstvo i primiti osječke učenike i djelatnike u svoju školu. Ovom mobilnosti s učenicima nastojalo se postići nekoliko ciljeva projekta i Erasmus akreditacije čija je koordinatorica školska knjižničarka Irena Bando.
Ciljevi su sljedeći:
- Razvoj i stjecanje životnih vještina poput vještina kooperativnog učenja, kritičkog mišljenja, rješavanja problema, jačanja komunikacijskih vještina, razvoja kreativnosti, vještina snalaženja u novim situacijama i razvoja samopouzdanja, samostalnosti i samosvijesti.
- Podizanje svijesti o važnosti brige o mentalnom zdravlju; korištenje kreativnih metoda i aktivnosti koje potiču učenike na kreativno provođenje slobodnog vremena koje je korisno za njihovo mentalno zdravlje (učenje quilling tehnike, metode promatranja u prirodi posebice tijekom posjeta arboretumu/botaničkom vrtu).
- Učenje na otvorenom – poboljšanje i njegovanje zdravih životnih navika, poticanje učenika na tjelesnu aktivnost na otvorenom, posebice u prirodi.
- Unapređenje kompetencija u područjima tehnologije (IKT) – razvoj digitalne i medijske pismenosti, korištenje digitalnih tehnologija, web alata i aplikacija u obrazovne svrhe u aktivnom učenju.
Prije samog dolaska u grad Racibórz, u nedjelju 6. travnja, učenici i djelatnici Osnovne škole Jagode Truhelke; pedagoginja Ana Vukojević, učitelj povijesti Benjamin Lamza i učiteljica u produženom boravku Jelena Kišosondi posjetili su impresivan rudnik soli Wieliczka koji se od 1978. godine nalazi na UNESCOV-om popisu svjetske baštine. Rudnik datira iz 13. stoljeća, a predstavlja pravo kulturno, prirodno i povijesno blago te podzemni grad, jedinstven u svijetu, koji se prostire na 9 razina, a najdublja se nalazi čak 327 metara pod zemljom. Kamena sol u njemu uglavnom je siva jer se sastoji 95 % od natrijeva klorida, a ostalih 5% čine drugi minerali koji joj i daju boju. U rudniku se nalazi oko 300 km podzemnih tunela. Sam ulazak u rudnik za osječke je učenike i djelatnike predstavljao pravu avanturu jer su se spuštali dolje uskim, drvenim stepenicama kojima se nije nazirao kraj. Turistička vodičica Ivanka rekla im je da će u dvosatnoj ruti ukupno prijeći 800 stepenica, ali oni su za početak prešli 380 stepenica i došli na prvu razinu, 64 metra ispod zemlje. Obilazak rudnika bio je vrlo zanimljiv i poučan. Prema lokalnoj predaji, čovjek je u bunaru pronašao kamen koji je bio jako slan što ga je potaknulo da kopa sve dublje i pronađe velike naslage soli. Kasnije su iskopana rudarska okna i nastao je rudnik soli. Legenda kaže da je kraljica Kinga dobila prekrasan zaručnički prsten od poljskog vojvode Bolesława. Od oca je, umjesto zlata i srebra, za miraz tražila bogatstvo u obliku kamene soli jer je znala da u Poljskoj nema rudnika te da će njezin zaručnik i njegovi podanici to cijeniti. Otac je Kingu odveo u najveći mađarski rudnik soli i rekao joj da je tu najveće nalazište soli i da ima ono što je tražila. Kraljica nije znala kako bi rudnik prebacila u Poljsku i pogledala je u nebo tražeći Božji savjet. Skinula je zaručnički prsten i bacila ga u rudarsko okno. Ubrzo se Kinga zaputila na Bolesławov dvor u Poljsku, u Krakov. Neki od njezinih pratitelja na tom putu bili su mađarski rudari. U jednom trenutku, blizu Bochnie ili Wieliczke, naredila je podanicima da stanu i kopaju na mjestu koje je pokazala. Rudari su udarili u stijenu i rekli joj da ne mogu dalje kopati. Kinga ih je, međutim, zamolila da odlome komad stijene. Jedan od njih dao je Kingi bijeli komad kamena koji je ona prepoznala kao grumen soli. Naredila je da ga razbiju i na opće iznenađenje, unutar grude pronašla je svoj zaručnički prsten, isti onaj koji je bacila u okno u Mađarskoj. Svi su kleknuli i smatrali to čudom jer su shvatili da je miraz koji je Kinga tražila, odnosno kamena sol, njezinim prstenom čudesno donesena u Poljsku. Posjetitelji su doznali da je sol tijekom srednjeg vijeka bila vrlo cijenjen mineral kojim se trgovalo, a vladavina poljskog kralja Kazimira III. Velikog učvrstila je ekonomsku važnost soli u 14. stoljeću. Tradicionalno vađenje kamene soli rudarskim metodama prekinuto je prije tridesetak godina, ali sol se još uvijek proizvodi suvremenim tehnikama i na način da brojne podzemne vode i vodotoci koji prodiru u rudnik otapaju sol. U Wieliczki se godišnje proizvede više od deset tisuća tona soli. Odvažni učenici i djelatnici su se na poticaj vodičice okušali u lizanju zidova i pijenju vode u rudniku kako bi se uvjerili u slanost ove važne rude. Zanimljivo je bilo vidjeti spomenik Nikoli Koperniku, poznatom poljskom astronomu i doznati da je upravo on bio prvi posjetitelj rudnika 1493. godine. Iznenađujuće je bilo čuti da su konje za rad spuštali u rudnik te da je nemali broj puta dolazilo do većih ozljeda ovih plemenitih životinja pri transportu. Konji su dolje ostajali do kraja života, a bili su smješteni u posebno napravljenim stajama. Posljednji konj koji je predstavljao radnu snagu i pomagao rudarima u obnovi nalazio se u rudniku do 2002. godine. Posjetitelji su uvidjeli da rad u rudniku nije bio nimalo lak. Prolazeći brojnim tunelima otkrili su i da je glavni potporni materijal bilo drvo koje je čvrsto i ne hrđa, a radnici su ga bojali vapnom kako bi spriječili koroziju i osigurali bolju vidljivost jer u ono vrijeme nije bilo električne rasvjete i rudari su koristili svijeće. Više od sto metara ispod zemlje nalazi se kapela svete Kinge, najimpresivnija prostorija u rudniku, izgrađena u gotičkom stilu. Kapela, koja se još naziva i Katedralom soli, najveća je podzemna crkva na svijetu i služila je kao utočište rudarima koji su tražili utjehu i Božansku intervenciju tijekom svog mukotrpnog rada. Reljefi, prekrasni veliki kristalni lusteri, oltari, propovjedaonica, kip Ivana Pavla II., impresivna skulptura Posljednje večere i skulpture prikaza Isusovog života izrađeni su od soli i očaravaju sve koji se nađu u kapeli. U njoj se održavaju mise, koncerti pa čak i vjenčanja. Osječani su se na dubini od 135 metara divili i velikom slanom jezeru koje se nalazi u Wieliczki. Ovaj rudnik, nedaleko Krakova, prava je turistička destinacija, a dnevno ga zna posjetiti i do 10 000 ljudi. Nakon gotovo tri sata obilaženja rudnika, posjetitelji su se, na svu sreću, dizalom vratili gore na površinu. Umorni, ali zadovoljni, sretni i u veselom raspoloženju, nastavili su dalje put do Racibórza.
Prvog dana posjete poljskoj osnovnoj školi u Rudniku, domaćini su osječkim učenicima i djelatnicima pripremili vrlo srdačan doček uz bogat program dobrodošlice i svečanu priredbu u impresivnoj školskoj dvorani. Poljski učenici i učenici Osnovne škole Jagode Truhelke pripremili su prezentacije o svojim zemljama, regijama, kulturi i školama kako bi se što bolje upoznali. Gosti su se raznježili i oduševili čuvši poljske učenike kako pjevaju hrvatsku pjesmu Kome bi šumilo more moje sinje te su zapjevali zajedno s njima. Osječki su učenici domaćinima otpjevali pjesmu na poljskom jeziku Hej Sokoły. Na kraju je slijedilo međusobno darivanje i uručivanje poklona. Nogometni klub Osijek vrlo se rado odazvao pozivu na suradnju i dodijelio je 15 Premium paketa za poljske učitelje. Učenici u Rudniku dobili su šalice, naljepnice, narukvice i privjeske najdražeg kluba gostiju, NK Osijeka. U holu škole nalazio se veliki natpis dobrodošlice na hrvatskom jeziku i s osječkim grbom, zatim plakat o Hrvatskoj, hrvatske zastavice i natpis na ekranu „Dobro došli prijatelji“ s rukama koje pokazuju znak srca unutar kojeg je prikazana hrvatska zastava. Nakon toplog i emotivnog dočeka, ravnateljica Weronika Żymełka i učiteljica poljskog jezika Karina Puls provele su osječke učenike i djelatnike po školi. Učionice su lijepo uređene i opremljene suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima. Zespół Szkolno-Przedszkolny w Rudniku manja je seoska škola u Rudniku koja broji 119 učenika i 25 učitelja. Selo Rudnik pitoreskno je mjesto s oko 1000 stanovnika i s prelijepom prirodom; prostranim zelenim livadama i brdašcima. U selu se osim škole nalaze i pošta, općinski ured, vatrogasno društvo, crkva, knjižnica i dom zdravlja. Školski je sustav u Poljskoj dosta sličan hrvatskom sustavu, s tim da predmetna nastava kod njih počinje od 4. razreda. Zanimljivo je da učenici nemaju domaću zadaću. U njihovoj se školi provode nacionalni ispiti iz manjeg broja predmeta za učenike 8. razreda tijekom svibnja. Goste je iznenadila činjenica da od početka uvođenja provedbe pisanja nacionalnih ispita u Poljskim školama, rezultati utječu na upise učenika u srednju školu. Snažan dojam na Osječane ostavila je prva radionica na kojoj su bili, Čarobni tepih, koju je vodila učiteljica razredne nastave Barbara Burdzik. Zabave nije nedostajalo jer su učitelji i učenici zaigrali nogomet, golf i igre hvatanja balona i gaženja muha kako bi ih spriječili u jedenju torte, uz pomoć interaktivnog projektora. Učenici su zatim imali priliku aktivno sudjelovati na satu Tjelesne i zdravstvene kulture kod učiteljice Bożene Walaszek koja je tjedan dana prije posjeta trčala maraton u Rimu. Na satu Engleskog jezika kojeg je vodila učiteljica Iwona Talik osječki učenici bolje su upoznali svoje vršnjake, poljske učenike 8. razreda te su unaprjeđivali svoje jezične vještine. Rad je bio organiziran u skupinama, a učenici su zaigrali igre stvaranja novih riječi od pojma foreign language, zatim dovršavanja i slaganja rečenica, Alias i povezivanja istoznačnih riječi u poljskom i hrvatskom jeziku. Za ručak u školi bili su pripremljeni pierogi, tijesto nalik knedlama, punjeno nadjevom, tradicionalno ukusno poljsko jelo, ali u slatkoj varijanti. Ravnateljica je objasnila kako djeca ponedjeljkom uvijek u školi imaju slatki ručak jer tijekom vikenda u obiteljima jedu obilno i jedu meso, stoga slatki ručak u školi predstavlja svojevrsni mali predah od mesa. Poslijepodne je bilo rezervirano za obilazak grada Racibórza s turističkom vodičicom, ravnateljicom, nekoliko učiteljica i učenika iz Rudnika. Vodičica je goste upoznala s kompleksnom povijesti grada koji je u prošlosti bio i pod njemačkom vlašću. Vidjeli su različite spomenike i znamenitosti. Zanimljivo je bilo vidjeti Matku Polku (Poljsku majku), veliki brončani spomenik na trgu Mostowy u blizini rijeke Odre koji je posvećen šleskim majkama. Među najvažnijim točkama grada, posjetili su trg Długosza s Baszta i spomenik sv. Jana Nepomucena, zatim lijepu ulicu Długa u centru grada i trg Ofki s pogledom na prekrasnu gotičku Crkvu sv. Duha, današnji muzej. Vidjeli su spomenik Józefa Gawlinyja, njihova zaštitnika i biskupa iz prošlog stoljeća, rođenog u okrugu Racibórza. U razgledavanju grada nezaobilazno mjesto predstavlja glavni trg, Tržni trg (Rynek) s Marijanskim stupom u središtu. Ovu kasnobaroknu građevinu izradio je austrijski umjetnik Johann Österreich 1727. godine kao zavjetni dar grofice Marije Elżbiete von Gaschin za pomoć od kuge koja je 1715. godine pogodila grad. Na trgu su gosti vidjeli i prekrasnu crkvu svetog Jakova te u blizini trga i najstariju gotičku crkvu u gradu, Crkvu uznesenja Blažene Djevice Marije. Posjetili su Crkvu sv. Ivana Krstitelja u kojoj su se pomolili i nakratko odmorili. Turistička tura po Racibórzu završena je u predivnom parku Roth zajedničkim fotografiranjem uz veliko jezero. Prekrasan i uzbudljiv dan priveden je kraju zajedničkom večerom i druženjem u obližnjoj pizzeriji gdje su se učvršćivala prijateljstva i razmjenjivali pozitivni dojmovi i prekrasna iskustva zahvaljujući velikom trudu i angažmanu poljskih domaćina, prijatelja i suradnika.
U utorak, 8. travnja gosti su posjetili općinski ured u Rudniku gdje su upoznali načelnika općine. Doznali su više o općini Rudnik te o samoj povijest kraja. Susret je završen ugodnim razgovorom uz tradicionalne šleske kolače i slastice. Nakon posjete općinskom uredu, uputili su se u javnu knjižnicu u Rudniku. Tamo su vidjeli sobu tradicije i sudjelovali su u radionicama koje je vodila ravnateljica knjižnice Mariola Brachman. Tako su se okušali u tradicionalnim lokalnim zanatima poput izrađivanja maslaca. Maslac su nakon izrade i degustirali, a budući da je nestao u tren oka, nema sumnje da je bio vrlo ukusan. U drugoj su radionici gosti naučili izrađivati tradicionalne uskršnje palme, šarene bukete od grančica i cvijeća koji predstavljaju važan element poljske uskršnje tradicije. Dok u našoj kulturi na Cvjetnicu vjernici u crkve na mise donose maslinove grane, u poljskoj kulturi donose se uskršnje palme izrađene od pet ili sedam različitih vrsta biljaka i cvijeća. Poslije zanimljivih radionica, slijedio je povratak u školu. U školskoj je dvorani održana košarkaška utakmica između osječkih učenika i poljskih učenika šestih razreda. Učenici su uz mnoštvo pozitivne energije razvijali sportske vještine, natjecateljski duh i zajedništvo. Osječani su posebno bili sretni na kraju utakmice jer su pobijedili Poljake rezultatom 18:7. Učenik Antonio, koji inače trenira košarku, najviše se veselio i ponosio jer je odveo ekipu do pobjede. Učiteljica Bożena našalila se kako je njezina ekipa pustila gostima da pobijede. Ravnateljica Weronika je taj dan slavila rođendan pa se cijela škola okupila u dvorani gdje su joj svi učenici i djelatnici otpjevali rođendansku pjesmu i uputili čestitke. Nakon ručka u školi i kratkog odmora u apartmanu, gosti su se našli s domaćinima i zaputili u znanstveni centar Sowa u Racibórzu. Centar promiče aktivno učenje kroz samostalno istraživanje, otkrivanje, odnosno eksperimentiranje. U ovom inspirativnom prostoru koji pobuđuje znatiželju, suradnju, maštu i kreativnost učenici su samostalno, ali i u grupnom radu proširivali znanja, tražili odgovore i rješenja za neobične zadatke zadane na raznolikim, zanimljivim i neobičnim predmetima i izlošcima. Vrijeme je prebrzo prošlo, a posjetitelji bi se još dugo bili zadržali u centru da ih zaposlenici nisu upozorili na završetak radnog vremena. Učenik Luka se pitao zašto tako nešto oni nemaju u svom gradu.
Treći je dan također bio sadržajno bogat i ispunjen. Započeo je kreativnim aktivnostima i radionicama u školskoj knjižnici. Učenici su se podijelili u dvije skupine po spolu, a školska knjižničarka Małgorzata Grzeszek-Kuliga zadavala im je različite maštovite zadatke. Kroz suradnju i igru učenici su razvijali kreativnost i životne vještine. Od lego kockica sastavljali su svemirski brod, naočale i čudovište. Djelatnici osječke škole okušali su se u zanimljivom i jednostavnom zadatku izrade što višeg tornja od dvadeset A4 papira. U ovom su zadatku bili uspješniji od učenika. Učenici i djelatnici dobili su i različite radne listiće za poticanje kreativnosti. Primjerice, na jednom su listiću trebali nacrtati što više različitih stvari unutar krugova koji su se nalazili na listiću, dok su na drugom listiću trebali od prikazanih oblaka nacrtati različite stvari ili bića. Učiteljica u produženom boravku, Katarzyna Pawlik goste je impresionirala svojim talentom crtanja i izrade specijalnih efekata na koži uz pomoć šminke, poput rana i ožiljaka. Djevojke su više uživale u crtanju cvjetnih uzoraka po licu i rukama. Ova aktivnost može biti vrlo korisna za vrijeme maskenbala, tijekom obilježavanja različitih prigodnih dana i održavanja sajmova u školi. Poslijepodne su domaćini goste odveli u muzej u Racibórzu. Tamo su osječki učenici i djelatnici imali prilike detaljnije upoznati povijest regije i grada. Povijest Racibórza prilično je komplicirana. U njemu su se ispreplitale i suživjele poljske, njemačke, češke i židovske kulture. Grad je u više navrata spaljen i uništen, pogođen najezdama neprijateljskih vojski, poplavama i pošastima, ali se uvijek oporavljao od svih nedaća. Procjenjuje se da je 80% kuća, zgrada, ustanova, odnosno građevina uništeno tijekom Drugog svjetskog rata, nakon čega je grad u potpunosti obnovljen. U muzeju koji se nalazi u crkvi sv. Duha, izgrađenoj u sklopu nekadašnjeg dominikanskog samostana, posjetitelji su mogli vidjeti unutrašnjost srednjovjekovnih podzemnih grobnica, izložbu povijesnih fotografija i različitu ratnu opremu iz Drugog svjetskog rata. Najveća atrakcija u muzeju je bila drevna egipatska mumija koju je u 19. stoljeću barun Rothschild, austrijski bankar, kupio za poklon svojoj zaručnici. Ona nije bila oduševljena poklonom pa je barun mumiju poklonio gimnaziji u Racibórzu, a 1927. godine ju je formalno preuzeo muzej kada je i otvoren. Nakon posjeta muzeju, poljski i hrvatski učenici i djelatnici zaputili su se preko rijeke Odre u predivan dvorac Piast iz 13. stoljeća. Obilazak brojnih prostorija u dvorcu bio je poput vremenskog putovanja u razdoblje srednjeg vijeka. Biserom šleske gotike naziva se očaravajuća kapelica sv. Thomasa Becketta koja je sagrađena uz sam dvorac, a koju su gosti također vidjeli. U kneževu domu posjetitelji su uživali u multimedijalnoj izložbi. Učenici su kroz edukativne igre otkrivali srednjovjekovnu Šlesku. Mogli su se kretati na različitim kartama, izgraditi gotički svod, isprobati katapult, zaviriti u srednjovjekovnu kuću, graditi utvrde, igrati mlin ili interaktivne igre. Bilo je jako radosno gledati dečke koji su se posebno povezali i sprijateljili u zajedničkim igrama tijekom ovog posjeta. Pokazali su pravo zajedništvo, timski rad i suradnju kada su gradili gotički svod, a dječak Luka je na kraju ushićeno izjavio: „Pravo prijateljstvo pobjeđuje!“.
U četvrtak, 10. travnja, gosti su, na putu do lokalne knjižnice, posjetili lijepu crkvu sv. Katarine Aleksandrijske izgrađene u neogotičkom stilu. U Rudničkoj knjižnici održana je zanimljiva i opuštajuća radionica motanja papira-quilling i izrade uskršnjih čestitki koju je vodila knjižničarka Mariola Brachman. Ova je radionica poticala sudionike na kreativno izražavanje i rad rukama. Quilling kao umirujuća aktivnost može doprinijeti i razvoju mentalnog zdravlja jer osim što opušta, poboljšava koncentraciju i pomaže nam da budemo prisutni u sadašnjem trenutku. Gosti su se nakon quillinga uputili u školu na informatičku radionicu kod učiteljice Edyte Starostke. Osječki učenici zajedno su s poljskim učenicima 7. razreda, od Lego Spike kockica, gradili različite modele i programirali robote. Bilo je vrijeme za ručak u školi pa su djelatnici i učenici Osnovne škole Jagode Truhelke uživali u tradicionalnom i ukusnom poljskom jelu kluski koje se sastojalo od mekog tijesta nalik knedlama, mesa i kuhanog kupusa. Zabavnu i zanimljivu igru, Bingo prijateljstva, pripremila je psihologinja Magdalena Kiersztyn za poljske i hrvatske učenike koja im je pomogla da se još bolje upoznaju i zbliže. Lijepo sunčano poslijepodne iskorišteno je za posjet impresivnoj poplavnoj brani i rezervoaru Racibórz Dolny. Rezervoar koji je izgrađen 2020. godine najveći je u Poljskoj, a vjerojatno i u Europi. Zahvaljujući njemu spriječene su velike katastrofe zbog poplava u rujnu prošle godine. Domaćini su goste odveli na prekrasan vidikovac i metalni toranj visok 20 metara u blizini Racibórza, u mjestu Pogrzebień s kojeg se pruža očaravajući pogled na prekrasnu prirodu. Odatle su se uputili prema arboretumu Moravska vrata, mjestu u prirodi koje služi za edukaciju i opuštanje. Ovaj botanički vrt nalazi se u istočnom dijelu Racibórza, na desnoj strani rijeke Odre. Šetajući divnom šumom posjetitelji su upoznavali floru i faunu regije. Posebno su bile atraktivne velike edukativne skulpture insekata raspoređene po različitim dijelovima arboretuma i mini zoološki vrt sa stotinjak životinja. Gostima se najviše svidio najbajkovitiji dio arboretuma, Začarani vrt, u obliku labirinta. Dan je završio u prekrasnoj atmosferi, druženju i zajedničkoj večeri u restoranu na gradskom trgu.
U petak 11. travnja u školi u Rudniku održan je završni susret i svečana dodjela potvrda o mobilnosti. Rastanak je bio vrlo emotivan, ali djelatnici obiju škola dogovorili su daljnji nastavak suradnje i buduće susrete. Poljski domaćini ostavili su izniman dojam na osječke učenike i djelatnike koji su se teška srca i sa suzama u očima oprostili od svojih Erasmus prijatelja. Zahvalni za ovo nevjerojatno iskustvo i gostoprimstvo, Osječani su se dalje uputili prema koncentracijskom logoru Auschwitzu. Posjet Auschwitzu bio je jedno vrlo tužno, duboko i nevjerojatno iskustvo. Čovjek ostane zatečen, potresen i utučen kada uživo vidi logor smrti, posebice drugi dio Auschwitza-Birkenau, odnosno kamp za istrebljivanje. Učenike i djelatnike preplavile su emocije vidjevši unutrašnjost ciglenih i drvenih baraka u kojima su boravile žrtve. U jednoj baraci boravilo je i do 700 muškaraca odjednom, a u jednom krevetu spavalo je i do 10 osoba. Od oko 400 baraka koliko ih je izgrađeno, ostalo ih je četrdesetak. Zastrašujuće je bilo proći kroz plinsku komoru i krematorij u 1. dijelu Auschwitza u koju je odjednom bilo zatvarano oko 500 osoba. Ukupno je bilo pet plinskih komora, ali su nacisti prije samog zatvaranja kampa digli u zrak četiri komore. U komorama je kroz pet godina ubijeno 900 000 ljudi, a 200 000 umrlo je od gladi, bolesti i užasnih uvjeta. Od ukupno 800 ljudi koji su pokušali pobjeći iz logora, samo njih 100 je u tome i uspjelo. Zatočenike su u komorama trovali pesticidom ciklonom b, a brojne prazne limenke tog otrova pronađene u logoru 1945. godine mogu se vidjeti u jednoj od prostorija. Posjetitelji su vidjeli brojne cipele, kofere, naočale, posuđe i ostale osobne stvari koje su ljudi sa sobom nosili u logor, potpuno nesvjesni mjesta na koje su odlazili. Posebno je potresno bilo vidjeti sobu punu ženske kose koju nacisti nisu stigli poslati u tvrtku koja je za njih izrađivala tkanine i deke od ljudske kose. S tugom u srcu i suosjećanjem prema tolikim žrtvama i njihovim patnjama, učenici i djelatnici Osnovne škole Jagode Truhelke napustili su Auschwitz i krenuli prema Osijeku. Nakon 80 godina od oslobođenja Auschwitza ostaje nada da se takvo što više nikada neće ponoviti, a kako i sam natpis u jednoj od baraka upozorava; povijest se ne smije zaboraviti jer oni koji se ne sjećaju prošlosti, osuđeni su da ju ponavljaju.
Ovo je Erasmus putovanje oduševilo i učenike i djelatnike Osnovne škole Jagode Truhelke i zauvijek će ostati u njihovim sjećanjima. Neizmjerno su zahvalni svojim poljskim prijateljima na gostoprimstvu, srdačnosti, posvećenosti i velikom trudu. Sudjelovanje u Erasmus projektima zaista širi vidike, obogaćuje živote i poučava najvećim ljudskim vrijednostima-ljubavi, dobroti i prijateljstvu.
Fotografije s mobilnosti možete pogledati u albumu na sljedećem linku: https://photos.app.goo.gl/1n1N2XCehXyvv4sP9
Ana Vukojević, pedagoginja