Često me uhvati nostalgija za jednim starim školskim dvorištem. Veliki je odmor, a mi svi vani, učenici i učitelji. Neka djeca igraju „gumi-gumi“, neki učenici bacaju loptu u koš ili  jednostavno stoje u skupinama i pričaju, najmlađi učenici sakupljaju divlje kestenje, a mi učitelji sjedimo na klupama u tom istom dvorištu ili šetamo i razgovaramo. Možda netko misli da sam to sanjala ili da je to bilo u prošlom stoljeću. To je bilo prije desetak godina dok se obnavljala naša škola.                                                                                                                           Vraćam se u sadašnjost. Nasuprot uredu Stručne službe ostavila sam prije mjesec dana na stolu nogomet (to je onaj u kojem su igrači na malenoj opruzi), lopticu i dva stolca za igrače. Već prvi veliki odmor neki su učenici zaigrali nogomet, dvojica igraju, drugi promatraju. I tako to ide već mjesec dana. Igraju ga i djevojčice i dječaci. Baš ih je lijepo vidjeti. Ovjekovječila sam to samo jednom  fotkom.                                                                                                                        

Dakle, može odmor i bez mobitela!

Anita Milaković, šk. pedagoginja