14. prosinca ove školske godine posjetio nas je naš poznati pisac Miro Gavran. Susret su organizirale nastavnica hrvatskoga jezika Klaudija Hogl i knjižničarka Irena Bando. Druženje se odvijalo u čitaonici naše knjižnice, a prisustvovalo je 30-ak učenika. O Gavranu smo saznali puno toga zanimljivog:

• da je najizvođeniji hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih petnaestak godina
• da su mu djela prevedena na 32 jezika
• da je jedini živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen (Gavranfest u Slovačkoj).

O Miri Gavranu:

Miro Gavran rođen je 1961. god. On je hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade. Do sada je imao više od 180 kazališnih premijera, a njegove je predstave vidjelo više od 2 milijuna gledatelja. Miro Gavran diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište i film i televiziju u Zagrebu. Objavio je osam romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat i Jedini svjedok ljepote. Napisao je filmski scenarij Djed i baka se rastaju. Za mlade čitatelje napisao je devet knjiga:  Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Svašta u mojoj glavi, Oproštajno pismo, Sretni dani, Profesorica iz snova, Igrokazi s glavom i repom i Pokušaj zaboraviti.

Zanimljivi ulomci iz Nacionalovog intervjua s Gavranom:

„…Književni kritičar Marinko Krmpotić jednom je napisao da sam ja ono što Amerikanci nazivaju storyteller, onaj koji priča priče. Da sam rođen prije tisuću godina u nekom nomadskom plemenu, vjerojatno bih  kao nepismeni pastir pričao priče prijateljima uz vatru, a ovako, srećom, čak za to dobijem i novac, pa mogu reći da sam sretnik kojeg hrani njegov hobi…“

„…Svakog ljeta i zime dva mjeseca posvetim se isključivo pisanju. Tada sam najsretniji čovjek na svijetu. Pišem obično od deset sati ujutro pa sve do ponoći, uz jednu ili dvije kraće pauze. I mada sam s osamnaest godina naučio tipkati s deset prstiju, sve pišem rukom, kemijskom olovkom ili nalivperom u velike bilježnice, tako da ispisujem samo desnu stranicu, a lijevu ostavljam za umetke. Uglavnom napišem četiri verzije svakog teksta...“

„…Nekoliko godina  bavio sam se istočnjačkom meditacijom, a zatim sam prešao na kršćansku meditaciju koja mi pruža izniman mir. Više od 20 godina ne jedem kopnene životinje…“

„…Kad bi mi netko dao stotinu milijuna eura, ništa se ne bi promijenilo u mom životu - nastavio bih s pisanjem jer ja sam onaj koji priča priče. Moram ih ispričati, a kad mi još netko za to plati – predivno...“

„…Ne volim nasilje, ne volim dominaciju, a držim se onoga Ne čini drugome ono što ne želiš da čine tebi. Čovjek ne smije robovati ničemu, ni karijeri, ni obitelji, ni prijateljima, ni hedonizmu, ni asketizmu. Nastojim ostvariti ravnotežu u životu, biti okružen pozitivnim i dragim ljudima i učiti kako ne povrijediti druge, a opet ne izdati sebe."

I naši su učenici postavili nekoliko zanimljivih pitanja:

• Koliko ste knjiga do sada napisali?

          25.

• Koji su vam bili omiljeni pisci u djetinjstvu?

    Kušan, Molnar.

• Što je vaš hobi osim pisanja?

    Plivanje, šetnje, druženje.

• Zašto ste postali pisac?

    Zato što sam oduvijek volio pisati, a to mi je i išlo za rukom.

• Koliko vam treba vremena da napišete jednu knjigu?

    1-2 godine.

• Koja vam je nagrada najposebnija?

          Sve su mi drage.

• Koliko ste nagrada do sada dobili?

          21.

• Da niste pisac, što biste bili?

          Profesor književnosti.

• Zašto se Gavranfest ne održava u vašem rodnom gradu?

          Zato što sam rođen u selu Trnava, a tamo nema kazališta.

• Kako birate naslov knjige?

          To je jako važno, naslov ne smije varati.

                                                                                                      Irena Bando

 Fotografije sa susreta s književnikom pogledajte u galeriji slika.