Naime, u školu smo pozvali volontere iz Azila za napuštene pse. Sa sobom su na naše opće veselje poveli crnu koker-španijelku koja je jednom također bila štićenica Azila, a koju je kasnije udomila jedna od volonterki. Kokica, kako ju je vlasnica nazvala,  je bila vrlo druželjubiva i svakome je dala da ju malo pomazi, a trećaši su to jedva dočekali. Motala se oko nogu, njuškala, a povremeno se i oglasila. Volonterke su nam pričale o nesretnim sudbinama pasa iz Azila koje smo pratili na fotografijama. Njihovu veliku ljubav prema čovjekovim najodanijim prijateljima mogli smo osjetiti svi u razredu. Također su nam pričale kako mi možemo pomoći Azilu, a jedan od načina je da dođemo i malo prošetamo pse. Mnogi Osječani to već svakodnevno i rade.

U Azilu se trenutno nalazi dvjestotinjak pasa. Mnogi od njih su došli u Azil ozlijeđeni, ali su se brigom volontera oporavili. Svi su kastrirani i čipirani i o njima se vodi velika briga. Iako naočigled imaju sve što im je upotrebno, ipak nemaju ono što najviše priželjkuju – osobu koja će ih udomiti. Volonteri su nam pokazali dio atmosfere u Azilu te fotografije pasa od kojih svaki ima zanimljivu osobinu poput najljepšeg osmjeha Azila ili najvećeg frajera Azila.

Bio je to zanimljiv i poučan posjet koji trećaši sigurno neće zaboraviti, a možda će biti i potaknuti udomiti neku od tih neodoljivih maza. Ovaj posjet nije kraj suradnji Azila i naše škole jer se trećaši i njihove učiteljice planiraju kroz cijelu školsku godinu baviti životinjama u sklopu projekta Volim životinje.

Ukoliko netko želi posjetiti facebook stranice Azila može ih naći pod imenom Azil-Osijek volonteri ili Udruga Pobjede.

Valentina Telebar Milaković

Fotografije pogledajte u foto-galeriji!