Iako je bilo rano jutro i bilo nas je samo sedam, s veseljem smo ušli u crkvu i započeli s razgledavanjem. Nastavnica nam je ukratko ispričala o povijesti orgulja.

Gradsko zastupstvo je 24. rujna 1901. odlučilo sagraditi orgulje, iako su se počele graditi tek iza Svih svetih 1930. godine. Novac su darovale obitelji, ali nije se skupilo predviđenih 200 000 dinara, već samo polovica. Neki su inzistirali da orgulje budu „najveće u Kraljevini“. Problemi su se nastavili nizati - župnik je doznao kako bi samo carina iznosila oko 250 000 dinara. Nakon mnogih rasprava Odbor je odlučio kao graditelja uzeti firmu Hansa Maurachera iz Salzburga, iako nije bila na dobrom glasu. Kasnije se otkrilo i zašto: gradnja orgulja s 62 registra, tri manuala i pedale trebala je biti gotova do Božića 1932., a završena je za Duhove 1933. godine i manje veličine nego što je navedeno u ugovoru. Iako je to trebao biti kraj župnikovim mukama, graditelj je zatražio još 116 000 dinara, čak je i uputio dopis biskupu u Đakovo tražeći spomenutu svotu, koju ipak nije dobio.

Nakon kratke priče shvatili smo kako cijela obitelj nastavnice Kurtović sudjeluje u pomaganju prosvjećivanja djece - knjigu koja je bila glavni izvor informacija napisala je njena majka Zlata Živaković Kerže. Krenuli smo u razgledavanje orgulja i doslovno ušli u njih. Bilo je pomalo jezivo, ali zanimljivo. Kroz njih smo ušli u crkveni toranj. Nastavnica nam je odsvirala neke pjesme i objasnila dijelove orgulja. Zatim je uslijedio najbolji dio i kraj naše pustolovine - odlazak u McDonald's.

Monika Prološčić, 7.a